Rastuće cijene goriva ponovno su u središtu pozornosti globalnog transportnog sektora. Dok kanadski prijevoznici već parkiraju kamione jer si ne mogu priuštiti vožnju, slični pritisci osjećaju se i u Hrvatskoj te Europskoj uniji, gdje se operativni troškovi penju, a marže padaju javlja portal CTV news.
U Kanadi mali prijevoznici bilježe rast troškova od 220 do 300 kanadskih dolara po jednoj vožnji, dok ugovorne cijene ostaju iste. Zbog toga dio operatera odustaje od dugih ruta ili potpuno parkira vozila. Glavni uzroci su globalna volatilnost cijena nafte, geopolitičke napetosti i činjenica da Kanada, unatoč velikoj proizvodnji, nije energetski potpuno neovisna.
“Dinamika osjeća diljem Kanade, uključujući i Albertu, najveću naftnu provinciju u zemlji.”
Hrvatski prijevoznici suočavaju se s drugačijom, ali jednako zahtjevnom kombinacijom faktora. Dizel čini 30 do 40 posto ukupnih operativnih troškova, dok vozarine stagniraju zbog jake konkurencije. Trošarine i PDV i dalje čine više od polovice cijene litre goriva, a mali prijevoznici nemaju pregovaračku moć prema velikim naručiteljima. Rezultat je smanjenje flota, prelazak na kraće rute i pad profitabilnosti.
U Europskoj uniji situaciju dodatno kompliciraju daleko stroži transportni propisi od onih u USA ili Kanadi. Uvođenje tahografa za vozila bruto mase 3,5 t do 1.7.2026. godine dodatan je teret od 2.000 € po vozilu za male prijevoznike. Imate li desetak vozila to je trošak od 20.000 €. Osim toga uskoro ide primjena ETS sustava za cestovni prijevoz od 2027. godine i donijet će nove troškove po toni CO₂, što će posebno pogoditi “tešku flotu”.
“Troškovima kako bi se zadovoljile zakonske norme Europske unije neka kraja” ističe Zlatko H. jedan od dugogodišnjih prijevoznika iz okolice Varaždina s flotom malih transportnih vozila do 3,5 tona nosivosti i dodaje kako vjerojatno “zakonodavci misle da prijevoznicima novac pada s neba” izjavio je Zlatko za Transport insider.
Istodobno, cijene dizela u EU tradicionalno su više zbog poreza, litar košta kao galon u USA, skuplje je i zbog same skuplje prerade i ovisnosti o uvozu nakon prekida ruskih tokova.
Posljedice su vidljive u cijelom lancu opskrbe: rast cijena hrane i robe, kašnjenja isporuka, pritisak na maloprodajne cijene i ubrzano gašenje malih prijevozničkih tvrtki. Ako se trendovi nastave, Hrvatska bi mogla vidjeti daljnje smanjenje broja aktivnih prijevoznika, gašenje malih prijevozničkih firmi po uzoru na ono što se desilo u poljoprivrednom sektoru, dalji rast cijena logističkih usluga koje za sobom povlače rast cijena proizvoda kao i ubrzani prelazak na alternativne pogone.
Transportni sektor brzo ulazi u razdoblje u kojem će fleksibilnost, digitalizacija i pregovaračka moć odlučivati tko ostaje na tržištu, a tko otpada.
Usporedba: Kanada vs. Hrvatska vs. EU
Kanada |
Hrvatska |
Europska unija |
|
|---|---|---|---|
| Glavni problem | Volatilnost globalne cijene nafte | Visoki porezi + niske cijene | Visoki porezi + ETS + uvozna ovisnost |
| Reakcija prijevoznika | Parkiranje kamiona, smanjenje ruta | Smanjenje flote, prelazak na kraće rute | Gašenje malih firmi, rast cijena usluga |
| Utjecaj na potrošače | Rast cijena hrane i robe | Rast cijena logistike i maloprodaje | Inflatorni pritisci u cijeloj EU |
| Strukturni problem | Energetska neovisnost samo na papiru | Trošarine i PDV | Klimatski propisi + porezi |
| Moguća rješenja | EV vozila, infrastruktura | Porezna rasterećenja, indeksacija vozarina | Zeleni prijelaz + subvencije |
Što znači za hrvatske prijevoznike u 2026.?
- Troškovi će rasti — i zbog cijene goriva i zbog EU regulative.
- Marže će padati — posebno u međunarodnom prijevozu.
- Mali prijevoznici su najranjiviji — kao i u Kanadi.
- Indeksacija vozarina postaje nužna, ali naručitelji je često odbijaju.
- Digitalizacija i optimizacija ruta postaju ključne za preživljavanje.
